im. s. 〈neskl.〉 jedanaesto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 mekonepčani zaporni šumni zvučni suglasnik

oznaka za gram

1. kratica za godinu; sin. god. 2. kratica za gospodin; sin. gosp.

os. zam. 〈GA〉 1. v. pod on 2. v. pod ono

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȃcām, 3. l. mn. gácajū, imp. gȃcāj, aor. gácah, imperf. gȃcāh, prid. r. gácao〉 hodati ili gaziti po žitkome ili mokrome tlu [~ po blatu]

im. m. 〈G gàčca; mn. N gàčci, G gȁčācā〉 zool. ptica iz roda gavrana, sjajna crnoplava perja i tanka sivocrna kljuna

im. pl. t. ž. 〈G gȃćā〉 donje rublje koji se nosi na golome donjem dijelu tijela, ispod druge odjeće, a navlači se preko nogu [duge ~; kratke ~] ♦ napuniti ~ 〈od straha〉 jako se prestrašiti; nositi ~ na štapu biti materijalno upropašten, bez imovine, osiromašen; ostati bez gaća sve izgubiti, ostati bez ičega, materijalno propasti; tresu se komu ~ 〈od straha〉 boji se tko, kukavica je tko, plašljiv (uplašen) je tko

im. m. 〈G gȁda; mn. N gȁdovi, G gȁdōvā〉 podmukla, pokvarena, nepoštena osoba; sin. podlac, pokvarenjak

prid. 〈G gàdna; odr. gàdnī, G gàdnōg(a); ž. gàdna, s. gȁdno; komp. gàdnijī〉 1. koji izaziva gađenje ili odbojnost [~ smrad]; sin. ogavan, oduran, odvratan 2. a. pren. koji je jako težak ili neugodan [~ posao] b. koji izaziva strah [~ protivnik]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gȁdīm, 3. l. mn. gȁdē, imp. gȁdi, aor. gȁdih, imperf. gȁđāh, prid. r. gȁdio, prid. t. gȁđen〉 izazivati u koga osjećaj odvratnosti i odbojnosti [~ komu jelo] • gȁditi se 〈povr.〉 osjećati odvratnost i odbojnost prema komu ili čemu [Gadi mu se hrana.]

prid. 〈G gàdljiva; odr. gàdljivī, G gàdljivōg(a); ž. gàdljiva, s. gàdljivo; komp. gadljìvijī〉 1. koji je sklon gađenju, kojemu se često što gadi [Jako je gadljiv.] 2. koji izaziva osjećaj odvratnosti, gađenja ili mučnine [~ postupak]

im. ž. 〈G gàdljivosti, I gàdljivošću/gàdljivosti〉 osobina onoga koji je gadljiv ili svojstvo onoga što je gadljivo

im. ž. 〈G gȁdosti, I gȁdošću/gȁdosti; mn. N gȁdosti, G gȁdostī〉 nečastan, nemoralan postupak

im. s. 〈G gáđānja; mn. N gáđānja, G gáđānjā〉 nastojanje da se pogodi cilj; sin. ciljanje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȃđām, 3. l. mn. gáđajū, imp. gȃđāj, aor. gáđah, imperf. gȃđāh, prid. r. gáđao, prid. t. gȃđān〉 nastojati pogoditi cilj [~ metu; ~ iz puške]; sin. ciljati • gáđati se 〈povr.〉 gađati jedan drugoga, biti jedan drugomu cilj koji se nastoji pogoditi [~ se grudama]

im. s. 〈G gȁđēnja〉 osjećaj odvratnosti i odbojnosti prema komu ili čemu

prid. 〈G gàelskōg(a); ž. gàelskā, s. gàelskō〉 1. koji se odnosi na Škote koji govore keltskim jezikom 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jedan od službenih regionalnih jezika u Škotskoj i narodni jezik Škota koji pripada keltskim jezicima; sin. (škotski)

im. m. 〈G gája; mn. N gájevi, G gájēvā〉 mlada šuma; sin. lug¹, šumarak

im. m. 〈G gajdáša, V gȁjdāšu; mn. N gajdáši, G gajdášā〉 glazbenik koji svira gajde

im. ž. 〈G gajdàšicē; mn. N gajdàšice, G gajdàšīcā〉 glazbenica koja svira gajde

prid. 〈G gajdàšičina; ž. gajdàšičina, s. gajdàšičino〉 koji pripada gajdašici

im. pl. t. ž. 〈G gȃjdā/gȃjdī〉 folk., glazb. puhaće narodno glazbalo koje se sastoji od mijeha i svirale s cijevima

im. ž. 〈G gàjetē; mn. N gàjete, G gȁjētā〉 pom. čamac zaobljena trupa duljine od šest do dvanaest metara

im. ž. 〈G gàjicē〉 jez. hrvatsko latinično pismo koje je predložio hrvatski književnik Ljudevit Gaj u 19. st., uz manje izmjene upotrebljava se i danas

im. s. 〈G gákānja〉 glasanje glasom koji podsjeća na ga-ga

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. gȃčē, 3. l. mn. gȃčū, aor. 3. l. jd. gáka, imperf. 3. l. jd. gȃkāše, prid. r. gákao〉 glasati se glasom koji podsjeća na ga-ga [Guska gače.]; vidski parnjak: gaknuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȃknē, 3. l. mn. gȃknū, aor. 3. l. jd. gȃknū, prid. r. gáknuo〉 oglasiti se glasom koji podsjeća na ga-ga; vidski parnjak: gakati

prid. 〈G galàktičkōg(a); ž. galàktičkā, s. galàktičkō〉 koji se odnosi na galaktiku [~ sustav]

im. ž. 〈G galàktikē, DL galàktici; mn. N galàktike, G galàktīkā〉 astr. zvjezdani sustav sastavljen od zvijezda, prašine i plina koje na okupu drži gravitacijsko privlačenje

im. ž. 〈G galámē; mn. N galáme, G galámā〉 buka koja nastaje kad mnogo ljudi istodobno viče ili glasno govori [~ na školskome dvorištu; dosta te galame]; sin. dreka, graja, vika, vikanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gàlāmīm, 3. l. mn. gàlāmē, imp. galámi, aor. galámih, prid. r. galámio〉 proizvoditi galamu

prid. 〈G galàntna; odr. galàntnī, G galàntnōg(a); ž. galàntna, s. galàntno; komp. galàntnijī〉 koji je pažljiv, uglađen, otmjen ili darežljiv u društvu

im. ž. 〈G galantèrijē; mn. N galantèrije, G galantèrījā〉 1. 〈jd.〉 sitni ukrasni predmeti od kože, plastike ili kovine 2. prodavaonica istoimenih predmeta

im. m. 〈G gȁlēba; mn. N gȁlebovi/gȁlēbi, G gȁlebōvā/gȁlēbā〉 zool. ptica močvarica bjelosive boje i snažnoga kljuna koja živi uz more ili slatku vodu [srebrnasti ~]

im. ž. 〈G galèrijē; mn. N galèrije, G galèrījā〉 1. lik. javni prostor u kojemu se izlažu, a katkad i prodaju umjetnička djela 2. kaz. najviši dio gledališta s više redova mjesta za sjedenje i stajanje

prid. 〈G galèrījskōg(a); ž. galèrījskā, s. galèrījskō〉 koji se odnosi na galeriju [~ prostor]

im. ž. 〈G gȁlicē; mn. N gȁlice, G gȁlīcā〉 1. 〈jd.〉 kem. hidratizirani kristalni sulfat nekih kovina ◇ bijela ~ cinkov sulfat; crvena ~ kobaltov sulfat; modra ~ bakrov sulfat; zelena ~ željezov sulfat 2. zool. ptica iz porodice vrana sjajna crnoplava perja, crvenih nogu i žuta ili crvena kljuna [crvenokljuna ~; žutokljuna ~]

im. m. 〈G galicìzma; mn. N galicìzmi, G galicìzāmā〉 jez. riječ francuskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

im. ž. 〈G gàlijē; mn. N gàlije, G gȁlījā〉 hist. trgovački i ratni brod na vesla s pomoćnim jedrom

im. m. 〈G galìjota; mn. N galìjoti, G galìjōtā〉 hist. veslač na galiji, obično rob ili zatvorenik u okovima

im. m. 〈G gàlopa〉 najbrže prirodno kretanje konja i nekih drugih kopitara

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. galòpīrām, 3. l. mn. galopírajū, imp. galòpīrāj, aor. galopírah, imperf. galòpīrāh, prid. r. galopírao〉 1. jahati u galopu [Jahač galopira na crnome konju.] 2. kretati se u galopu [Konj galopira stazom.]

zb. im. ž. 〈G gȁmādi〉 1. štetni i nepoželjni kukci, npr. žohari, stjenice 2. pren. nepošteni, bezvrijedni ljudi koji izazivaju gađenje

im. ž. 〈G gamètē; mn. N gamètē, G gamétā〉 biol. zrela spolna stanica

im. m. 〈G gametofíta; mn. N gametofíti, G gametofítā〉 bot. spolna generacija u biljaka kod kojih postoji izmjena generacija

im. ž. 〈G gángē; mn. N gánge, G gángā〉 folk., glazb. momačka dvoglasna narodna pjesma u deseteračkim dvostisima koja se pjeva u zapadnoj i dijelu istočne Hercegovine, u jugozapadnoj Bosni, Imotskoj krajini i dijelu Donje Neretve

im. s. 〈G gàngānja〉 pjevanje gange